Rado U Tunis Nerado Do Srpskih Kosturnica

Rado u Tunis, nerado do srpskih kosturnica

Povodi: Srpska vojnička groblja u Africi opominju

Iako se nalaze na zapuštenim francuskim grobljima, parcele u Bizerti i Menzel Burgibi, gde su sahranjeni srpski vojnici služe za ponos. Brojni srpski turisti teško se odlučuju da ih posete. Ni jedna srpska agencija ne organizuje fakultativnu posetu srpskim grobljima u Bizerti i Menzel Burgibi

Piše: Jelena Matijević

Povlačanje, kako to pojedini istoričari kažu “srpske države i vojske preko Albanije”, odavno je zauzelo značajno mesto među “neverovatnim” poduhvatima iz Prvog svetskog rata. Ove činjenice, Srbi postaju svesni tek u razgovoru sa stranim istoričarima, političarima ili, pak, dobro upućenim žiteljima država u kojima su se oporavljali promrzli i iznemogli srpski vojnici.

Najbolji dokaz njihovog uspešnog oporavka u Grčkoj i severnoj Africi jeste Solunski front. S druge strane o posledicama prelaska preko Albanije svedoče grobovi “cveta srpske mladosti” u Grčkoj, Alžiru, Tunisu, Maroku…

Kada se govori o Srpskim vojničkim grobljima iz Prvog svetskog rata, Srbi najčešće pomisle na Zejtinlik. Valjda je to i razlog što, osim članova Udruženja ratnika oslobodilačkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine, njihovih potomaka i poštovalaca, ili, pak, srpskih ambasodora i konzula, retko ko od mladih Srba zna za groblja u Africi, a kamo li da ih posećuje. Nažalost, čak i kada putuju u ove zemlje!
Prema zvaničnim podacima Ministarstva turizma Tunisa, do kraja septembra 2007. godine, ovu zemlju posetilo je oko 7 miliona stranaca. Među njima, bilo je i više od 16.000 turista iz Srbije. Ipak, poražavajuća je činjenica da nijedna srpska turistička agencija među fakultativnim izletima ne nudi, barem, posetu Srpskim vojničkim grobljima u Bizerti i Menzel Burgibi. Kako smo saznali od vodiča „Kon Tiki Travel”a, ova agencija je do pre četiri godine pozivala srpske turiste u Tunisu na fakultativni obilazak spomenika, ali zainteresovanih Srba gotovo da nije bilo. Istina, onima koji požele da odu u Bizertu i Menzel Burgibu, vodiči precizno objasne svaku pojedinost i najbolji način kako da do tamo stignu.

Većini su, nažalost, atraktivnije dvodnevne ekskurzije džipovima u Saharu, u okviru kojih posete rimski koloseum u El Džemu i islamski sveti grad Keruan (koštaju oko 120 evra) i šoping ture do glavnog grada Tunisa (po ceni od 45 evra), nego poklanjanje senima srpskih junaka koje Francuzi i dandanas nazivaju “najvećim vitezovima svoga vremena”!

Malobrojnim zainteresovanim turistima preostaje da se uz detaljna uputstva vodiča sami upute do najsevernijeg grada Afrike Bizerte. U poređenju sa drugim organizovanim izletima, iz primorskog grada Hamameta do Bizerte i od nje do petnaestak kilometara udaljene Menzel Burgibe, preko grada Tunisa, uz prevoz luažom (kombijem) i taksijem, četiri osobe zajedno plate manje od 120 tuniskih dinara, što je oko 69 evra ili nešto više od 17 evra po osobi…

Spomen kosturnica srpskim vojnicima u Bizerti nalazi se u okviru Groblja vojnika Komonvelta (Commonnjealth Njar Graves), poznatog kao Vojničko groblje. Zapravo to je francusko katoličko groblje sa velikim porodičnim grobnicama koje su, sada, potpuno zapuštene. Odmah se strahuje da tako izgleda i spomen kosturnica srpskim vojnicima. Zato koračanje za čuvarom koji nosi ključeve od, kako kaže, “srpskog groblja” predugo traje… Na sreću, dok otključava kapiju ograđene parcele odmah postaje jasno da neko vodi računa o njoj. Velika palma, sveže okrečeni čempresi, vrata na kojima nema paučine, venci, cveće, mnogobrojne ikonice i jedna fotografija na čijoj poleđini piše: „Dušan Jović (1916¬1917), Bizerta, Solun, Serbia”… U dvorištu, jedan spomenik je potpuno zarušen, a dva su dobro „načeta”. Čini se da bi nadležni u Srbiji, koji vode računa o spomen obeležju u Bizerti, mogli da se postaraju oko njihove rekonstrukcije. Ne može se, ipak, osporiti da je „srpski deo groblja” u mnogo boljem i pristojnijem stanju od drugih parcela.

Petnaestak kilometara dalje, u prelepom i živopisnom gradiću koji je do nezavisnosti Tunisa bio Fervil, a potom Menzel Burgiba, lokalno francusko katoličko groblje je na periferiji grada. Kroz veliku kapiju vidi se da je u, najblaže rečeno, jadnom stanju, dok preko neasfaltiranog puta niču bogataške vile. Porušeni grobovi, popucale ploče, trava do pojasa…

– Samo vi Srbi ovde dolazite – hrabri nas Vagdija (65) čija kuća je pored kapije groblja. – Vaše parcele su uredne i o njima vodimo računa. Plaćaju nam za to. Pre par dana bila je jedna grupa vaših sunarodnika. Mi u Tunisu veoma poštujemo grobove srpskih vojnika. U Menzel Burgibi i danas se zna o njima. Potpredsednik naše Gradske skupštine uvek ponavlja da su oni „najhrabriji i najpošteniji vojnici za koje je ikada saznao”…

Dok Vagdija hvali brigu Srba za svoje umrle, pogled na čuveni spomenik sa četiri stuba na kome piše: „Francais et Serbes morts pour la patrie”, ne obećava da je groblje baš održavano. Ipak, pred parcelom gde su sahranjeni srpski vojnici pada kamen sa srca. Jer, posle zaraslih francuskih grobova „izranja” zelena detelina na, pod konac, sređenim i očišćenim grobovima onih koji su posle ledene Albanije večni spokoj pronašli u blagoj klimi Fervila.

Tačno 1.800 belih, metalnih sablji, simbolično i stilski pobodenih u zemlju tako da izgledaju kao krstovi, podeljeni su u četiri podparcele. Na svakom krstu ¬sablji piše ime i prezime vojnika, godina rođenja i smrti, čin i grad u kome je živeo. Na piramidalnom postolju u centralnom delu, zvanično „Srpskog vojničkog groblja”, piše: „Slava palim srpskim vojnicima za slobodu 1914¬1918”.
Kako saznajemo, posle višegodišnje nebrige, rekonstrukciju grobalja u Bizerti i Menzel Burgibi, gde je sahranjeno 2.607 vojnika, obavila je tokom 1995/96. godine beogradska „Hidrotehnika”. Nezvanično: o njihovom održavanju brine Ministarstvo inostranih poslova Srbije, posredstvom ambasade u Tunisu. Redovno održavanje spomen kosturnice i groblja započelo je pre par godina, povodom obeležavanja devedesetogodišnjice iskrcavanja prvih vojnika u Bizertu…

Bilo kako bilo, Srpska vojnička groblja u Bizerti i Menzel Burgibi su u mnogo boljem stanju nego što se očekuje. Ipak, uvek može biti bolje. Za početak, trebalo bi obnoviti i rekonstruisati tri porušena spomenika kod spomen kosturnice u Bizerti…

Afrika
Pamti srpske vitezove

Kroz kasarne i prihvatne logore grada Tunisa i okoline prošlo je 60.000 zdravih i ranjenih srpskih vojnika. Glavna baza bila je u mestu Lazuaz, pet kilometara od Bizerte. Prvi kontigent vojnika, Deseti kadrovski puk, stigao je 27. decembra 1915. godine. Zahvaljujući francuskoj vladi, na čelu sa vice-admiralom Emilom Gepratom, osim vojnika, na severu Afrike, utočište su našle i naše izbeglice. U 22 grada u Africi nalaze se 24 srpska groblja na kojima je sahranjeno 3.005 Srba. Najveće vojničko groblje je u Menzel Burgibi (Fervilu) gde počiva 1.800 vojnika.

Jarboli - Bez zastava

Na Srpskim vojničkim grobljima u Bizerti i Menzel Burgibi postavljena su po tri jarbola. Nezvanično saznajemo da bi na njima trebalo da se viore zastave Srbije, Tunisa i Francuske. Međutim, ni na jednom nema zastava, a zašto nismo uspeli zvanično da saznamo!

Bizerta - Srbija u malom

Posle povlačenja preko Albanije u Bizerti su bili smešteni srpska bolnica za prihvat ranjenika i Pešadijska podoficirska škola iz koje je oko 400 podoficira upućeno na Solunski front. U Bizerti su regrutovani i srpski dobrovoljci pristigli iz prekookeanskih zemalja, štampan list je vojnika-invalida „Napred” i osnovano amatersko pozorište u Lazuazu. U Tunisu, Maroku i Alžiru, boravilo je više desetina hiljada srpskih vojnika radi oporavka, a u bolnicama su lečena 41.153 vojnika.

http://www.revija92.rs/code/navigate.php?Id=551

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License