Napomena

Napomena.

Molim, da se, pored sitnijih grešaka, ispravi ekavština u memorandumu, str. 714, koju je slagar uneo prema mom ostalom tekstu u tom narečju.
Kako je bilo i očekivati tokom vremena dolaze u javnost i noviji podaci i prilozi za stvari, koje obrađuje ova knjiga. Mi ih, naknadno, spominjemo ovde upozoravajući na potrebu, da svak treba da napiše verno i s preciznim oznakama, sve što je video i doživeo u ovo tesno vreme, da bi za docnije naraštaje ostala što punija slika svega onog što je pratilo veliki Svjetski Rat i stvaran>ь najobilnijeg dela naљe historije.
Za zainteresovanost u sarajevskim demonstracijama svedoči to, što je jedan stražar, Budnjević, bio kažnjen zatvorom od šest meseci, "samo zato što se mašio za sablju put razbijača" i što su stražari, po iskazu jedno! nadstražara, morali biti pasivni, jer su njihovi komandanti posmatrali rušenje ne kušajući ništa da to spreče "Srp. Riječ", br. 165, 1919. Trgovca Aleksu Bajčetića upozorio je jedan stražar pre podne 30. jula, da ukloni deij iz kuće kazavši mu "da neće imati zaštite od strane vlasti." Pri rušenju kod njega učestvovali su i ulanski vojnici, a kad je on molio jednog oficira za zaštitu dobio je odgovor: "Geschiet ihnen Recht" S. R. br. 161.
Kako se u zatvoru postupilo s pohvatanim atentatorima kazuju pisma Trifka Grabeža proturena potajno njegovim roditeljima. U njima on piše: "Onu veče kad su me svezana dotjerali predadoše nas u policijski zatvor. Tu smo se rastali, i mene su do pola noći ispitivali vladin povjerenik Gerde i barun Kolas. Ispitivali su me unakrštavajući razna pitanja, kako bi lakše što od mene doznali. Ali pošto ne htjedoh ništa priznati, predadoše me u zelenu sobu mađarskim špijunima. Mučenja su bila užasna. Stezali su nam grudni koš sa nekom mašinom od koje smo strašne bolove trpjeli. Čučanje na buretu bilo je još gore, bure je bilo napunjeno s sementom, a na rubu bureta morali bi klečati, ali, kako je bilo nemoguće ravnotežu održati, padali bi, prašina bi nas gušila i tukli bi nas sve dotle dok se ne bi onesvjestili. Pod dojmom tih muka prenio bi se u neki san, i kad bi me udarcem probudili spremni još uvijek na nova mučenja, ja jednog od ovih ošamarih, ali su se tek onda razjarili i nastavili su još strašnija mučenja. Volio bih da su me ubili. Sve im to ne bijaše dosta, nego su i pse nagonili na nas, ali najveći je gnjev pokazao jedan musliman valjda za uvrijeđenim ponosom za Ferdinandom i Sofijom, koji me toliko mučio, da ne mogu ni opisati. Možda bi se više zadovoljio, da me ubio. Govorio je, da sam bunio naše Paljane na ustanak i nagovarao je sviju da me i dalje muče." (Glas Naroda, br. 276,1920.).

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License