Francuz O Politici Francuske Na Istoku

Francuz o politici Francuske na Istoku
„Politika Francuske na Istoku - piše Pjer de Lani 1916. godine - od 16. veka rukovodila se jednom stalnom doktrinom čije napuštanje nikako ne dolazi u obzir, naročito u trenutku kada ta politika može da dostigne maksimum efikasnosti. Od Fransoa Prvog, mi smo sistematski pomagali veliku balkansku silu - nekada Tursku - jer je ona doprinosila obuzdavanju austrijske dinastije.
Da bi ostao veran samome sebi, taj stav mora danas da uključuje u sebe nedvosmisleno - približavanje budućoj Jugoslaviji, pošto ona pruža jemstvo ekonomske i političke stabilnosti, koja je nedostajala turskom carstvu u opadanju. Uloga koja predetoji daleko prevazilazi sve što nam je pružalo nekadašnje stanje stvari. Jer, slič-nost kultura, neobična srodnost ukusa i težnji, već dubok uticaj naših ideja, pripremili su Juž-ne Slovene za našu akciju i op-
ravdavaju kod njih prijem našeg prisustva.
Sva opasnost, po svoj prilici, dolazi od povratka na one žalos-ne metode posrednog i nemarnog obaveštavanja, koje su nas do sada ostavile u nepoznavanju srpskog sveta. Obaveštenja su dolazila iz Beča: time je sve rečeno.
S druge strane, greške koje smo u stanju da učinimo - umnožene su, imajmo to na umu, veličinom rastojanja: trebalo je boraviti u Beo-gradu da bi se dobila slika o zaprepašćujućem - i uostalom prolaznom - utisku koji su proizvele maštarije naših najpoznatijih pisaca. Ne možmo više ostati u stanju delimične i nesigurne obaveštenosti koja se tiče tako bliskih oblasti i koje će uskoro očekivati pomoć svih naših aktivnosti.
Jugoslovenski svet počinje na jedva 500 km od naših granica. To je rastojanje koje deli našu Savoju od prvih slovenačkih sela. Ne možemo naetavljati da ga ne poznajemo.
Već čujem nekada tako upornu primedbu:
- U stvari, zar ti Srbi nisu nekulturni brđani? Ili, još gore, „orijentalci", nepouzdani, nemarni, neuhvatljivi?… Može li se na njih računati?…
Želeo bih da znam da li je to pitanje ikad postavio Francuz po povratku iz Srbije.
To što mnogi Parižani sude o Balkanu kroz operetu, i nije tako strašno. Svi stranci su nam dali operetske junake. A u Albniji, odakle se vraćam, stvari koje se tiču vlade prevazilaze u tragikomičnosti sve što bi se pozorište ikad usudilo da prikaže…
Ali sud o Srbima, koji je toliko duto bio u opticaju, nije nikako pariski proizvod: ja mu zameram što je on austrougarska tvorevina. Gotova i utvrđena mišljenja o Srbima pravila su se u Beču, a naši bulevarski novinari bili su samo njihovi raznosači.
Moramo se pomiriti sa tim da greba da se obavestimo. U sadašnjem trenutku nije mali broj Francuza za koje Balkan zaista predstavlja zemlju zaseda, diplomatske prevrtljivosti, jednom rečju, izdaje. Ali treba već jednom prestati sa tim površnim pogledima koji obuhvataju, zbrda-zdola, Srbe, Rumune, Grke, Bugare, to jest „Balkance" u istoj definiciji. Nema balkanskog jedinstva, to smo već rekli. Treba, dakle, poštedeti naše saveznike Srbe trpanja u istu vreću sa Bugarima i sa neutralnima - kao i Čehe od nazivanja Mađarima!
Kad pominje „maštarije naših (francuskih) najpoznatijih pisaca", Pjer de Lani piše u svojoj napomeni: „Tako smo 1921. primili neke vrlo loše sastavljene vesti. Gospodin Loti veličao je Turke, to je bilo njegovo pravo. Ali je vređao stanovnike Balkana, a to je bilo nepotrebno. Gospodin d'Esturnel de Konstan očitao je oštru lekciju kralju Crne Gore zato što je objavio rat i tom prilikom čuli smo neke kako likuju: „U dobar čas! Tako treba govoriti s kraljevima!" Ali to je, naročito, bilo pljeskanje Beču. Pružanje Beču te radosti bio je akt lošeg pacifizma: radosti da vidi kako se Francuzi i Sloveni međusobno ranjavaju i ne poznaju."
De Lani kaže kako je shvatio „da postoji opasnost gora nego što je površnost nekih: to je poznavanje stvari (realno) kod drugih, kada je već zastarelo. U tim škaklji-vim i kompleksnim pitanjima, dokumentacija koja datira od pre aneksije Bosne, na primer, vredi manje nego ništa".
Priredio: Miodrag Maksimović
Pjer de Lani
U svojoj obimnoj antologiji Francuzi o Srbima i Srbiji 1912-1918, iz koje donosimo jedan odlomak, prof. Mihailo Pavlović piše da je De Lani publicista, rođen u Parizu 1886. godine. Srbiju je bliže upoznao za vreme balkanskih ratova, kada je u njoj boravio. Među Srbima koje je poznavao i s kojima je bio u dodiru nalaze se Milan Gavrilović, diplomata, novinar i pravnik, istaknuti srpski i jugoslovenski romanista Miodrag Ibrovac, književni kritičar i istoričar, profesor Svetislav Petrović i drugi. Značajni su De Lanijevi studije: Bosna i Hercegovina i razvijanje nacionalne misli, Junačke pesme Srbije, zatim knjiga Jugoslavija gde govori o krizama od 1908. do 1916. Iste, 1916. godine objavio je, u zajednici sa pesnikom Tinom Ujevićem, Početnu gramatiku srpskog jezika.

Politika, 30.1.1994

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License